Šetnja prema Glavici počinje već na putu iz Jelvika, gdje šumski puteljci, pogledi prema Korani i prizori koji se otvaraju između stabala čine dio samog doživljaja. To su poznati predjeli u kojima se čovjek osjeća blisko s prirodom, a ipak svaki prolazak može donijeti nešto drukčije. S promjenom godišnjeg doba mijenjaju se boje, svjetlost i ugođaj, pa i poznata mjesta otkrivaju nove detalje.
Dok sam prolazila iznad Korane, pogled se pružao prema Jambriću i drugim poznatim mjestima uz vodu. Ovoga puta nisam imala potrebu spuštati se do rijeke. Dani su postali kraći i prohladniji, a šetnja je prirodno krenula drugim smjerom. Ostao je osjećaj povezanosti s poznatim krajolikom, uz spoznaju da svako godišnje doba ima svoj prostor i svoje vrijeme.
Put prema Glavici nastavlja se kroz šumu, među stablima i preko terena koji nakon kiše može biti vlažan i sklizak. Na pojedinim mjestima otvaraju se lijepi pogledi, dok se drugdje staza ponovno uvlači među stabla. Upravo je u tome čar ove šetnje: nije potrebno čekati dolazak na odredište da bi se uživalo u prirodi.
Bukova šuma i crkva Gospe Karmelske
Na Glavici se šuma otvara u prizore visokih bukava, njihovih glatkih debala i krošanja prošaranih jesenskim bojama. Kada zapuše vjetar, lišće se odvaja od grana i lagano spušta prema tlu. Svjetlost prolazi kroz krošnje, obasjava debla i mijenja izgled šumskog prostora iz trenutka u trenutak.
U blizini crkve Gospe Karmelske nalaze se klupe i stolovi pod stablima. Ondje se može predahnuti, uživati u tišini i promatrati šumu koja se mijenja s jeseni. Nije potrebno mnogo da bi takav prostor postao poseban: dovoljno je malo vremena provedenog među stablima, uz zvuk vjetra i lišća.
Jesenska riznica Glavice
Glavica nije samo mjesto do kojeg se dolazi. Šumski putovi nastavljaju se i dalje, vodeći prema rubovima šume ili dublje među stabla. Svaki od njih pruža drukčiji pogled na krajolik, a u jesen šuma otkriva i svoje plodove.
Među otpalim lišćem mogu se pronaći različite vrste gljiva, uključujući sunčanice, a na tlu se kriju i kesteni. Za one koji vole istraživati šumu i uživati u jesenskim plodovima, ovo je posebno zanimljivo razdoblje. Nakon kiše boje postaju izraženije, debla tamnija, a lišće na tlu još više dolazi do izražaja.
Za šetnju je najbolje odabrati jutarnje sate, dok sunčeva svjetlost još dopire dublje među stabla. Kasnije tijekom dana sjene se postupno šire šumom i mijenjaju njezin izgled.
Putovi od Jelvika prema Glavici i kroz samu šumu nude dovoljno razloga za dulji boravak u prirodi. Bilo da je cilj mirna šetnja, istraživanje jesenskih prizora ili potraga za šumskim plodovima, Glavica pruža prostor za uživanje u jeseni. Pojedini dijelovi mogu biti zanimljivi i iskusnijim vozačima brdskih ili gravel bicikala, uz odgovarajuću opremu i oprez zbog neravnog i mjestimice skliskog terena. Glavica je povezana i biciklističkom rutom 23.
