Kotlac — srce Korane sa pričom

Kad sam javila prijatelju da sam došla u Kotlac i da je užitak biti dio prirode, odgovorio mi je: "Kotlac ima priču." Kao da je znao. A ja sam mu rekla da sam upravo i došla — po priču.

I evo je.

Putevi šume pretvore se u znakove ljubavi prema prirodi. Više puta moguće je vidjeti simbole toga. Najčešće kamen u obliku srca, ili mahovinu. Ili neka unutarnja veza sa samim sobom koja nosi sjećanja na simbole koji se uvijek mogu sresti i osjetiti u srcu Korane — poput obojane puževe kućice čije spirale daju neku utjehu da je sve ovdje, sada, prisutno i postojano, samo kad se osvijesti.

Brzaci, vodene oaze, bazenčići, prijelazi. Buseni visoke zelene trave koji čine rubove rijeke i daju osjećaj kao da si okružen džunglom, a kontrast daju visoki ljubičasti cvjetovi. Za ljubitelje makro fotografije, ovdje ima materijala. Vilinski konjici su čuvari Kotlaca.

Mjesto koje prima svakoga

Kotlac je mjesto koje se ne žuri. Mali bazenčići u kojima djeca uče plivati, a odrasli se puste i odmaraju. Ima mjesta za svakoga, i uvijek ostane još.

Ono što Kotlac čini posebnim je to što lako prelaziš s jedne strane na drugu — jednostavno prohodaš kroz vodu i nađeš se na drugoj obali, gdje se opet možeš odmarati i sunčati, i piti s izvora. Ako imaš vodene sandale, šetnja vodom ovdje je iskustvo za sebe.

Priča koja se nastavlja

Kotlac je početak i raskrižje. Odavde možeš dalje — prema Jambriću, prema drvenoj kućici u šumi Jelvik, prema Oltaru, prema Škrili i glavnom gradskom kupalištu. Ali ne moraš nikamo. Možeš samo ostati u srcu Korane, među vilinskim konjicima koji je čuvaju, i pustiti da priča bude tvoja.